Danas, 08 kolovoza, slavi se sv. Dominik. Zaštitnik i osnivač velikoga i značajnoga dominikanskog reda.
Sveti Dominik, Domingo Félix de Guzmán, rođen oko 1170. u španjolskom gradiću Caleruega, biskupija Osma, pokrajina Burgos, Castilla, kao sin kraljevskog upravitelja Félixa i blažene Juane de Aza. Student filozofije i teologije u Palenciji, kanonik u Osmi od 1194, augustinac, apostolski je djelovao među hereticima katarima, posebno albigenzima, naročito na jugu Francuske.
Osnovao je 1215. u Toulouseu dominikance, glasoviti Red propovjednika, kojeg je 1216. potvrdio papa Honorije III. Žarko je želio da njegovi sljedbenici učenjem i propovijedima te primjernim apostolskim životom i evanđeoskim siromaštvom brane i naviještaju katoličku vjeru. Milosrdni prijatelj siromaha, poznat po brojnim čudesima, osobito je zaslužan za širenje krunice. Za vrijeme gladi osnovao je gostinjac, a kada mu je nedostajalo novca za uzdržavanje, prodao je svoje skupocjene knjige: „Zar ću ja nad mrtvim kožama studirati, dok vani na ulici moja braća umiru od gladi?“
Slikaju ga sa zvijezdom iznad glave jer se prema legendi kod krštenja pojavila zvijezda na njegovom čelu najavljujući veliku budućnost malog Dominika. Dominikova majka. blažena Juana de Aza, sanjala je prije njegovog rođenja psa sa zubljom u ustima. To je protumačeno kao znak da će njezin sin, Bogu poslušan kao pas, nositi u mrak svijeta svjetlo evanđelja. Pas sa zubljom u ustima postao je kasnije dominikanskim simbolom.
Dominik je preminuo 6. kolovoza 1221. u Bologni. Svetim ga je 1234. proglasio papa Grgur IX.
U HRVATSKOJ :
Zaštitnik je astronoma i astronomije, lažno optuženih, znanstvenika, Dominikanske Republike i Valette na Malti te mnogih naselja, župa, crkvi, kapela i samostana diljem svijeta i hrvatskih krajeva.
Štovanje sv. Dominika rašireno je po mnogim hrvatskim gradovima. Njemu je posvećeno nekoliko crkava i kapelica. U Hrvatskoj samo jedna župa službeno ima sv. Dominika za nebeskog zaštitnika – Konjščina i jedna župa s kapelom sv. Dominika u Bosni – Goražde. :
Konjščina, Dominkovica kod Velikog Trojstva, Zadar, Šibenik, Trogir, Split, Bol na Braču, Dubrovnik, Goražde, Poljana kod Tuzle.
Njegovi dominikanci, oko 6700 članova, djeluju i danas uspješno na svim kontinentima i u hrvatskim krajevima :
Dubrovnik, Gruž kod Dubrovnika, Korčula, Bol na Braču, Stari Grad na Hvaru, Split, Trogir, Zagreb, Rijeka, Klopče kod Zenice.
U Dubrovniku, na izlazu iz grada Ploče, u Ulici sv. Dominika, nalazi se samostan i crkva sv. Dominika. Dominikanci su došli u Dubrovnik 1225. i u kontinuitetu su ostali sve do danas.
Od relikvija što se čuvaju u samostanskom muzeju pozornost privlači prst sv. Dominika koji je donesen iz Bologne 1233. godine.
U samostanskoj crkvi nalazi se oltar sv. Dominika sa slikom Čudo sv. Dominika – Vlaho Bukovac, (slika dolje); na propovjedaonici iz 14. st., rađenoj od kamena, nalazi se i lik sv. Dominika. Na zapadnom pročelju crkve rozeta prikazuje San sv. Dominika (vitraj, radionica Marinković, Zagreb; obnovljen 1994., nakon srpsko-crnogorskog bombardiranja Dubrovnika 1991.-1992.).
Među mnogim vrijednim umjetničkim djelima koja se čuvaju u samostanskom muzeju nalazi se i nekoliko djela na kojima je prikazan sv. Dominik: npr. triptih Nikole Božidarevića “Bogorodica sa svecima” (Dubrovnik, oko 1500.) prikazuje sv. Dominika, s modelom crkve u rukama. Pala Nikole Božidarevića “Sveta konverzacija” (Dubrovnik, 1513.), uz Bogorodicu s Djetetom, prikazuje sv. Dominika s knjigom i ljiljanom u rukama, a uz njega je apostol Matej; u trokutastom zabatu na vrhu prikazano je skidanje s križa sa sv. Dominikom i trima sveticama.
I na poliptihu Lovre Dobričevića Marinova (Krštenje Kristovo, 1448.) nalazi se lik sv. Dominika. Na jednoj pali nepoznatog slikara iz 16. stoljeća sv. Dominik je prikazan skupa sa sv. Antunom Pustinjakom, sv. Jelenom Križaricom i sv. Janjom mučenicom.
Lik svetog Dominika zastupljen je i u djelima koja se nalaze u zbirci moderne umjetnosti nalazi: Ivan Lacković-Croata (Sv. Dominik, Zagreb, 1990.) i Josip Bifel (Preminuće sv. Dominika, Zagreb, 1990.).
U Splitu se crkva Gospe od Ružarija koja je u sklopu samostana sv. Katarine Aleksandrijske, a danas se uobičajeno naziva crkvom sv. Dominika. U samostanu i župi aktivno djeluje vokalno instrumentalni sastav Dominik (osnovan 1969.). Uz samostan (Hrvojeva 2) nalazi se i knjižara “Sv. Dominik”.
Crkva Sv. Dominika u Trogiru podignuta je u 13. stoljeću kada i istoimeni samostan u njezinu sklopu.
U dominikanskoj samostanskoj crkvi Gospe od milosti (1462.) u Bolu na Braču godine 1650. dograđena je kapela sv. Dominika. U samostanskoj crkvi je hrvatski barokni slikar Tripo Kokolja (1661.-1713.) pod korom crkve oslikao slike dominikanskih svetaca, a središnja slika prikazuje sv. Dominika (iz 1713. Apoteoza sv. Dominika).
U Zadru se nalaz crkva svetog Dominika. U sklopu dominikanskog samostana u Zadru 1396. osnovano je generalno učilište dominikanskog reda koje je bilo prvo hrvatsko sveučilište i djelovalo sve do 1807.
U župnoj crkvi sv. Jurja, na otoku Drveniku, nalazi se oltarna slika Antonija Grapinellija “Bogorodica od Presvetoga Ružarija sa sv. Dominikom i sv. Katarinom Sijenskom”; oltar je podignut 1736. godine. U gornjem dijelu pale okrunjena Bogorodica s Djetetom predaje krunicu pokleklim svecima. Uz sv. Dominika naslikani su i njegovi atributi: otvorena knjiga i pas s gorućom bakljom u ustima, dok sv. Katarini na glavu Krist stavlja cvjetnu krunu.
U Svetom Jakovu, na otoku Lošinju, u župnoj crkvi sv. Marije (sagrađena u 19. stoljeću), na glavnom oltaru slika iz 19. stoljeća prikazuje Majku Božju od Ruzarija sa sv. Dominikom, sv. Katarinom Sijenskom i sv. Jakovom.
U Zagrebu, na području župe Kraljice sv. Krunice koji vode dominikanci, u Domu za starije i nemoćne osobe Maksimir u zagrebačkoj četvrti Ravnice, na petome katu nalazi se kapelica Svetoga Dominika, otvorena 1990., a posvećena 25. svibnja 1991.
U Sloveniji, koja je u sastavu Hrvatske dominikanske provincije, pokraj župne crkve Gospe Svete i dominikanskog samostana nalazi se zasebna kapelica sv. Dominika.
Dominik umire u Bologni u pedesetoj godini života 6. kolovoza 1221. u 51. godini života. Dvanaest godina kasnije, 1233., papa Grgur IX. proglašava ga svetim.
Sretan i blagoslovljen imendan svima, osobito mom sestriću Dominiku :
Dominik, Domi, Dominka, Doma, Dinka, Dinko, Nedjeljka, Nediljka i Nedjeljko, Nediljko, Neda, Neđo.
PREUREDILA : Marica Marić
IZVOR : Dominikanci
