Jednostavno moram se nadovezati pisanju proslavljenog Kolumniste Novosti(SNV) Borisa Dežulovića, koji je dobio prestižnu nagradu Miko Tripalo za 2021 godinu koju dodjeljuje Centar za demokraciju i pravo Miko Tripalo. Kako je u objašnjenju napisano, dodijeljena nagrada je na temelju zastupanja otvorenosti, demokratičnosti, slobode govora i pisanja kao temelja suvremenih demokratskih društava.
Dežulović se ne javlja često, jer uglavnom piše o stvarima na štetu Hrvatske, od NDH pa do Domovinskog rata . Tako je i sada uskočio sa jednom temom koju je iskoristio da se okrene onoj temi koju ga opterećuje, pa mora izbaciti iz sebe i podijeliti svojim istomišljenicima. Ipak je on novinar, a novinari su “objektivni” u svom pisanju.
Boris Dežulović spominje Daria Kordića koji je dao podršku “Hodu za život” prošlog tjedna u Zagrebu , koji je optužen za ratni zločin počinjen u Ahmićima 16.travnja 1993, ali izostavlja druge zločine za koje do dan danas nitko nije odgovorao.
Isti dan kada se dogodio zločin u Ahmićima, dogodio se zločin nad Hrvatima u selu Trusina, općina Konjic (BiH), u kojem zločinu sudjelovale su postrojbe armije BiH, tzv.”Zulfikar” pod zapovjedništvom Zulfikara Ališpage. Toga dana u rano ujutro postrojbe “Zulfikara” ušle su u selo Trusina, te su streljali osam pripadnika HVO-a koji su se predali, a 16 civila su ubili na raznim lokacijama. Preostali civili, uglavnom žene i djeca su bili zatočeni u nekoliko privatnih kuća, a poslije su pušteni da odu iz sela.
Zločini s Selima ; Sušanj 5.travnja Bilivode, 17/18. Travnja, Grm 18.travnja …Zatim u lipnju sela Čukle , Krpeljići i Maljine sva sela iz općine Travnik dogodila su se na isti dan 8.lipnja 1993. , U Vitezu od posljedice granatiranja 10.lipnja 1993 ubijeno je osmoro djece između 9 i 15 godina., Zatim Zločin u Kraljevoj Sutjesci, Drenovnik i Slapnica iz općine Kakanj a zločin se dogodio na isti dan 13. lipnja 1993. Busovačke staje iz općine Busovača 16. lipnja .. i tako mogu do nekoliko stranica .
Pokolj u Miletićima 24. travnja 1993. Zločin koji su počinili pripadnici Armije Republike Bosne i Heregovine nad Hrvatima iz općine Travnik. Ubrzo nakon ulaska u selo, ubili su petero seljana hrvatske nacionalnosti: Stipu Pavlovića (rođen 1933.), Antu Petrovića (r. 1937.), Franju Pavlovića (r. 1960.), te devetnaestogodišnje Tihomira i Vladu Pavlovića. U vrijeme zločina u selu je živjelo šezdesetak Hrvata, a oni koji nisu bili ubijeni protjerani su iz sela. Za zločin nitko nije procesuiran .
Treba li se opisivati način na koji su zločini napravljeni ? Dovoljno je reći da su ubijeni,, masakrirani i spaljeni .
>Koliko je osoba za te zločine odgovaralo ? Ili po mišljenju gospodina Dežulovića nije toliko bitno da se piše i da se vode istrage, da se na sarkastičan način ophodi prema ubojicama.. iako se radi o hrvatskim žrtvama , bebama, djeci i starcima ..
Zločin je zločin, ali kada se jedan zločin pokušava odvojiti od ostalih zločina , to se zove “mržnja” a ne pisanje u ime demokracija.