U ožujku 1992. godine, na referendumu koji su bojkotirali bosanski Srbi, više od 60 % bosanskih građana glasovalo je za neovisnost. Gotovo odmah, u travnju 1992. godine, bosanski Srbi pobunili su se uz potporu Jugoslavenske narodne armije i Srbije, proglašavajući teritorije pod njihovom kontrolom srpskom republikom u Bosni i Hercegovini. Kroz nadmoćnu vojnu nadmoć i sustavnu kampanju progona nesrba, brzo su uspostavili kontrolu nad više od 60 posto zemlje.
Uslijedili su koncentracijski logori i sustavno protjerivanje nesrba.
Primjer, izdvojio bih jedan koncentracijski logor “Keraterm” koji je ujedno bio i logor smrti, a koji su uspostavile srpske vojne i policijske vlasti općine Prijedor tijekom svibnja 1990. godine. Organizirana je sustavna kampanja zatvaranja i protjerivanja nesrpskog stanovništva prijedorske regije, a njihova je imovina pljačkana i uništavana.
Samo na teritoriji općine Prijedor, uz ovaj logor organizirani su još i koncentracijski logori Omarska, Trnopolje kao i nekoliko sličnih mučilišta i stratišta.
U logoru Keraterm svakodnevno su vršena ispitivanja. Ispitivanja su redovno praćena batinama i mučenjem. Surove batine, mučenje, ubijanje, seksualno zlostavljanje i drugi oblici fizičkog i psihičkog zlostavljanja bili su uobičajena pojava u logoru Keraterm. Stražari u logoru i druga lica koja su dolazila u logor koristili su sve vrste oružja i predmeta za batinanje i druge vidove fizičkog zlostavljanja zatočenika. Posebno su politički i društveni rukovodioci iz redova bosanskih Muslimana i bosanskih Hrvata, intelektualci, imućniji građani i ne-Srbi za koje se smatralo da su ekstremisti ili da su pružali otpor bosanskim Srbima, podvrgavani naročito zlonamjernim batinama, mučenjima i/ili ubijani. Nije preživjelo najmanje nekoliko stotina zatočenika, od kojih su neki identificirani, a neki nisu.
Jedan logoraš opisao je jedan događaj : ” Pored mene u logoru sjedio je jedan Hrvat koji je ima lančić oko vrata, prišao mu je stražar te strgao križ i lančić s vrata, te mu zapovjedio da zine. Kada je zinuo, stražar mu je u usta stavio nož( bodež) i okrenuo ga tako da je oštrica bila prema gore, te mu je zapovjedio da ga grize. ( I danas čujem te krike, te jauke ). Zatim je taj nož zabio u grlo . ”
U logoru Keratermu bilo je zatočeno od 1500-3000, logoraša, a oko 300 njih je ubijeno. Samo u noći s 23. na 24. svibnja 1992. godine u ovom logoru ubijeno je oko 200 ljudi Većina je muškaraca bila u životnoj dobi od 15 do 60 godina. Sredinom svibnja 1992. godine oko 12 do 15 Bošnjakinja dovedeno je u Keraterm gdje su silovane a potom prebačene u koncentracijski logor Omarsku. Oko 75% od ukupnog broja zatvorenika bili su Bošnjaci, a ostalih 25% bili su Hrvati
Optužnica protiv Keraterma podignuta je u srpnju 1995, a osuđeni su :
- Duško Knežević proglašen je krivim za kazneno djelo zločina protiv čovječnosti i osuđen na kaznu dugotrajnoga zatvora u trajanju od 31 godinu.
- Željko Mejakić proglašen je krivim za kazneno djelo zločina protiv čovječnosti i osuđen je na kaznu dugotrajnoga zatvora u trajanju od 21 godine.
- Duško Sikirica, komandant logora Keraterm, izjasnio se krivim za zločine protiv čovječnosti i osuđen je na zatvorsku kaznu od petnaest godina.
- Dušan Fuštar proglašen je krivim zbog toga što je sudjelovao i djelovao u udruženom zločinačkom poduhvatu te je osuđen na devet godina zatvora zbog toga “što nije uspio ostvariti svoj autoritet i spriječiti zločine”.
- Predrag Banović, koji je bio stražar u logoru Keraterm, i od čijeg zlostavljanja je preminulo 5 logoraša i još 27 njih bilo predmetom iživljavanja, osuđen je na 8 godina zatvora.
- Damir Došen osuđen je na pet a Dragan Kolundžija na tri godine zatvora zbog zlodjela koje su počinili u koncentracijskom logoru Keraterm.
