KRVAVI SUKOB 1922

Drugi svjetski rat Nove obavijesti Vijesti

Na današnji dan, 24 srpnja, 1922 godine, u Osijeku, bio je jedan veliki krvavi sukob između Hrvatskih domoljuba i orjunaša i četnika.

Od 1918 pa skroz do 1941, neprestano su bile obračuni sa jugoslovenima i četnicima koji su uzeli si za pravo da maltretiraju Hrvate.

Držali su Hrvate kao njihove sluge, a oni kao gospodari preko nas. Nikako nije mi jasno da se nije shvatilo, da iskren Hrvat nikada nije želio niti prvu niti drugu jugoslaviju, ili ikakvu jugoslaviju u bilo kakvom obliku. I da će se uvijek boriti protiv nje.

ZAPAMTITE : ako probate stvoriti još jednu jugu, što je izdaja sama po sebi, znaj da Hrvat ni tada neće šutjeti! A jame? Tko kopa drugome……

U javnosti je malo poznata povijest o prvoj Jugoslavije, i to se namjerno radi, jer je ta država stvorena po mjeri Srba, kralja i vojske u Beogradu. To je dijelom zbog 45 godina komunističke demagoške jugoslavenske povijesti, koja je ovaj problem ignorirala ili pod utjecajem velikosrpskih komunista čak iskrivljavala protiv Hrvata.

Hrvati su u prvoj Jugoslaviji bili u vrlo teškom položaju, a Srbi su se ponašali kao gospodari Hrvatske. Na stvaranje Banovine Hrvatske kao dio Jugoslavije 1939., dvije godine prije NDH, reagirali su pozivima na pobunu, oružje i njeno rušenje pokličima: “Srpstvo je u opasnosti! Srbi na okup!”.

U srpnju 1922. godine organizacija ORJUNA-e (Organizacija jugoslavenskih nacionalista) je osnovana u Osijeku, čiji su članovi bili opskrbljeni oružjem i pod zaštitom vlasti, započeli sukobima protiv političkih protivnika iz hrvatskih redova, među kojima su bili i pojedinci iz Ðakova. To je zaoštrilo srpsko-hrvatske odnose, i zbog te sukobi, je u rujnu 1922. godine u Osijeku osnovana Hrvatska nacionalna omladina (HANAO).

Sukobi između ORJUNA-e i HANAO-a će se intenzivirati tijekom 1923. i 1924. godine, te će dovesti do ubojstva hrvatskog domoljuba i vođe HANAO iz Osijeka Stjepana Veselića.

Četnička organizacija se u Kraljevini SHS/Jugoslaviji od osnivanja 1919. godine pod nazivom “Udruženje četnika za čast i slobodu otadžbine”, uglavnom pod patronatom Demokratske stranke, po programskim gledištima i po političkim akcijama iskazala kao jedan od oslonaca vladajućeg režima. Bila je to poluvojna organizacija, čiji su članovi polagali prisegu, nosili odore sa šubarama i na njima kokarde, na prsima četničku značku, te bili uglavnom naoružani.

Nakon reorganizacije 1922. godine u svoje redove, uz stare do 1918. godine aktivne četnike, prima i nove četnike. Prema pravilima udruženja to su svi oni “ispravni građani naše narodnosti” s područja države, posebice mladi, koji su pomagali i pomažu “borbu i ideju našeg oslobođenja i jedinstva”.

U Beogradu je 1924. godine bilo osnovano Udruženje srpskih četnika “Petar Mrkonjić” za Kralja i Otadžbinu, pod patronatom Narodne radikalne stranke. Cilj je bio uključenje većine Hrvatske, a cijele Slavonije, u sastav velikosrpske države. Stvaranjem ovih četničkih udruženja omogućeno je osnivanje njihovih odbora i na području Hrvatske, posebice u krajevima nastanjenim srpskim žiteljima gdje nije bilo “starih četnika” ali i u mnogim hrvatskim gradovima i gradićima u kojima je bio mali broj Srba, npr. Zagrebu, Splitu, Osijeku, Bjelovaru, pa i Ðakovu.

Taj se proces intenzivira od 1927. do 1929. godine protiv Radićevog HSS-a i Pribićevićevog SDS-a, objedinjenih tada u Seljačko-demokratskoj koaliciji (SDK), najjačoj oporbenoj političkoj skupini u zemlji. I znamo kako je to završilo 1928.

Režimu je bilo stalo da u Ðakovu, kao duhovnom središtu Slavonije, osnuje četničku organizaciju uz one u Osijeku i Brodu, a zbog njegovog položaja, nacionalnog sastava te političkih odnosa, gdje su nosioci unitarističko-centralističke politike s kraljem na čelu obnašali vlast, i smatrali da je Ðakovština dio “Velike Srbije” te je to srbizacijom trebala postati. Četnici su okružili gradove koje treba ”slomiti” moral za njihovo napredovanje.

Na inicijativu vođa radikala preko Glavnoga odbora udruženja srpskih četnika “Petar Mrkonjić” iz Beograda nakon dvomjesečnih priprema u kolovozu 1924. godine u Osijeku je osnovano Udruženja srpskih četnika za Osječku oblast i Baranju. Počelo se s okupljanjem istomišljenika i s osnivanjem četničkih udruženja. Uslijedilo je tijekom 1924./25. godine osnivanje četničkih pododbora na području Osječke oblasti od Osijeka i Ðakova, Broda do Bjelovara, ali i fizičkih obračuna za obranu “Nj. v. Kralja i Otadžbine” protiv “Radićevaca” i “Hanaovaca”, te komunista i drugih protivnika pri kojima se upotrebljava i oružje.

Kako je, prema tvrdnji uredništva lista „Glas srpskih četnika“, Osijek jedno od glavnih legla tih “neprijatelja” (Hrvata), naglašavajući tu Radićevce, zato je i izabran za mjesto tiskanja glavnog četničkog glasila.

To oslikava i unitaristička uzrečica: “Stvorili smo Jugoslaviju, stvorimo Jugoslavene”, čije se oživotvorenje jugoslavenstva, uz pokušaj brisanja nacionalnih identiteta, nastojalo ostvariti najgrubljom represijom.

To politika sa nastavila i nastavlja i danas u Hrvatskoj, svi koji se zovu jugosloveni, izgubili su svoj nacionalni identitet, njih srbi su dobro ”srbizirali” tko god plače za jugom, znaj da su izgubljeni i na njih ne možete računati!

Srpska politika o širenje velike srbije, nikada nije stala, niti će, takve mjere moramo uvesti, da su tako stroge i nemilosrdne, ako želimo spasiti Hrvatsku i Hrvate. S njima nema pregovora, samo čisto i jasno zatvoriti granice prema njima. Srbin je takav on će vrtiti i vrtiti dok ne dođe do svog cilja, lagati, manipulirati do te mjere da će pustiti lažne suze, ma sve! Jer tko ne bih htio plodnu Slavoniju, Bosnu i Jadransko more?

Autorica teksta: Marica Marić/FB
IZVOR : Dio iz znanstvenog rada: Osnivanje i djelatnost četničkih udruženja na području đakovačkog kotara u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca/Jugoslaviji 1918. – 1941. godine, Zdravko Dizdar, Hrvatski institut za povijest.