Danas se obilježila 31. obljetnica ustrojavanja legendarne kutinske 56. samostalne bojne Hrvatske vojske.
Bojna je imala 1334 pripadnika, 41 njih je ranjen, a 12 ih je izgubilo živote u obrani Hrvatske od velikosrpske agresije. Osim kutinske, činile su i satnije Ivanić-Grada, Garešnice i Novske, a bila je i logistička potpora posebno ugroženom Pakracu. Prvi zapovjednik 56. samostalnog bataljuna Kutina bio je bojnika Zovnimira Gregurića Regice, koji je preminu u travnju 2016 godine.
kutinski 56.samostalni bataljun ZNG (kasnije dobiva ime 56. samostalna bojna HV Kutina) osniva se 28. lipnja 1991. godine po zapovijedi tadašnjeg ministra obrane, Martina Špegelja, te počinje ustroj aktivne obrane protiv velikosrpske agresije u Moslavačkom kraju.
Između ratnog događanja 56. samostalne bojne, svako treba izdvojiti jedanu povijesnu bitku u kojoj su sudjelovali pripadnici 56. samostalne bojne, a to je Oslobađanje Bujavice bila je operacija Hrvatska vojske na novljanskom bojištu.
Bujavica je selo u Slavoniji, na dominantnom položaju između Novske, Kutine i Lipika otkuda su srpski pobunjenici stalno granatirali okolna sela. HV je bila suočena s krajnje nepovoljnom situacijom. Novoimenovani zapovjednik Operativne grupe Posavina Rudi Stipčić počinje uvoditi promjene u sustav aktivne obrane i odlučuje se za pokretanje koordinirane akcije prema okupiranom Jasenovcu i Bujavici.
U jutarnjim satima 14. listopada 1991. pripadnici 56. bojne iz Kutine, pričuvne policije i 2. bojne 105. brigade ZNG-a iz Čazme započeli su akciju kojom se uspjelo osloboditi selo Bujavica. Bilo je to prvo oslobođeno naselje na novljanskom bojištu. Akcija se odvijala istovremeno s neuspješnim pokušajem oslobađanja Jasenovca, koji je izvela 1. Gardijska Brigada “Tigrovi” i jedna borbena skupina HOS.
Nakon nekoliko sati borbe Srbi se povlače u Lovsku, a u Bujavicu prvi ulaze pripadnici 1. satnije 56. kutinske bojne. U borbi nije bilo poginulih, dok je kod srpskih pobunjenika bio nepoznati boj poginulih i ranjenih, a HV je uspio zaplijeniti i znatne količina oružja i streljiva.
Akcija je bila od velikog značaja za podizanje morala hrvatskim braniteljima i lokalnom stanovništvu. Poraženi pobunjeni Srbi i JNA nekoliko su dana snažno napadali Novsku, ali bezuspješno. Hrvatska strana je postupno počela preuzimati inicijativu i uskoro pokrenula veću oslobodilačku operaciju. Uslijedili su operacije: Orkan ’91., Otkos 10 i Papuk ’91. u kojima je oslobođen veliki dio okupiranoga teritorija zapadne Slavonije. Potpisivanjem Sarajevskog primirja zaustavlja se daljnje napredovanje hrvatskih snaga.
