Na današnji dan prije točno 50 godina dogodilo se svirepo ubojstvo Stjepana Ševe, njegove supruge Tatjane i devetogodišnje pokćerke Rosemarie, kada ih je 24. kolovoza 1972. godine dok su boravili na ljetnom odmoru u Italiji suradnik UDBA-e svirepo likvidirao
U Donjim Hamzićima (općina Čitluk) jučer 24. kolovoza otkriveno je spomen obilježje posvećeno mučki ubijenoj obitelji Ševo.
Stjepan Ševo rođen je 6. listopada 1937 u Hamzići općina Čitluk, a u ubijen je po nalogu jugokomunističkih aparatčika 24. kolovoza 1972. u San Donà di Piave.
Nakon sloma Hrvatskog proljeća UDBA ga smatra jednim od opasnijih vođa Hrvatskoga revolucionarnoga bratstva u Europi. Prema izvješćima suradnika UDBE Vinka Sindičića, Ševo je bio jedan od važnijih logističara HRB-a u Europi.
Ševo je – sa ženom Tatjanom, rođenom 1946. godine u Varaždinu, i pokćerkom Rosemarijom, rođenom 1963. godine u Stuttgartu – živio u Stuttgartu. Te 1972. godine obitelj je planirala godišnji odmor u Italiji. Vinko Sindičić je znao za njihove planove i priključio im se. Prema izjavama svjedoka, s njima je 18. kolovoza 1972. doputovao u gradić San Dona di Piave kod Venecije, gdje su odsjeli u pansionu Bar Ristorante Centrale. Sindičić je u pansionu prespavao samo jednu noć, a sljedećeg dana je vlakom otputovao u Trst – navodno na sastanak s roditeljima. Tjedan dana kasnije, 24. kolovoza 1972., Ševini su otišli na željezničku stanicu u San Dona di Piave, gdje su dočekali budućeg ubojicu koji je doputovao s vlakom Simplon Express. Na povratku s kolodvora, oko 21.30 sati, Ševo se zaustavio blizu tržnice. Piljarica Antonia Mazaletto kasnije je izjavila policiji kako se u automobilu nalazio jedan muškarac sa crnim naočalima. Obitelj Ševo i ubojica odatle su, sporednom cestom, krenuli u pravcu Venecije. Ševo je vozio; do njega je sjedila Tatjana; a otraga ubojica i mala Rosemarija. U jednom zavoju, kad je Ševo usporio, ubojica mu je ispalio tri hica u zatiljak. Ševo je na mjestu bio mrtav. Automobil se zanio i sletio u jarak. Tatjana, premda vezana pojasom za sigurnost, zgrabila je ubojičin revolver i otrgla prigušivač zvuka. Ubojica je ispalio više hitaca prema njoj i smrtno je ranio. Nakon toga je ispalio dva hica u glavu devetogodišnjoj Rosemariji i trenutačno je usmrtio. Prilikom napuštanja automobila ubojica je vidio da je Tatjana još živa, pa je stavio novi šaržer u revolver i čitavog ga ispucao u već polumrtvo Tatjanino tijelo. Nakon toga je, pod zaštitom gustog mraka, pretrčao vinogard i sjeo u automobil koji ga je tu čekao te nestao u pravcu Trsta. U blizini zločina nalazila se talijanska vojarna. Dočasnik Francesco Lombardi i vojnik Salvatore di Garbo, koji su čuli pucnjavu i potrčali prema mjestu odakle se čula, kasnije su izjavili: “Iako smo vojnici, kad smo došli na mjesto zločina, bili smo potreseni i ostali smo bez riječi. Prizor je bio jeziv”. Nakon ubojstva obitelji Ševo, Sindičić je pobjegao u Jugoslaviju. Nastavio je raditi za UDBU – pod novim pseudonimom “Pitagora“.-piše u izvještaju o radu ” KOMISIJA ZA UTVRĐIVANJE RATNIH I PORATNIH ŽRTAVA -Vijeće za utvrñivanje poratnih žrtava komunističkog sustava ubijenih u inozemstvu”
Nalogodavci i počinitelj zločina još nisu procesuirani.
Na svečanosti otkrivanja spomen-obilježja nazočili su predstavnici općinske vlasti u Čitluku predvođeni načelnikom Marinom Radišićem, izaslanstvo predsjednika Hrvatskog sabora na čijem je čelu bio Nevenko Barbarić, premijer Vlade Županije Zapadnohercegovačke Zdenko Ćosić, predsjedavajući Doma naroda Parlamenta Federacije BiH Tomislav Martinović, župan Osječko-baranjske županije Ivica Anušić, predstavnici braniteljskih udruga i Počasnog Bleiburškog voda.
Svečanom otkrivanju spomenika prisustvovao je i Anto Đapić, koji je tokom cijelog programa bio na rubu suza .
“Danas samo posebno emotivan, budući da sam ja nećak posljednjeg ubijenog hrvatskog emigranta. Strica sam osobno našao u Nunbergu u stanu ubijenog na najokrutniji način, čekićem i nožem od strane UDBINIH ubojica”, kazao nam je Đapić.
