Nakon ranije uspješno odrađene operacije Zima 94, Skok 1, Skok 2 i Ljeto 95, u kojima su u iznimno teškim i zahtjevnim uvjetima uspjele izdržati i preuzeti potpunu prevlast na bojištu koja ih je u konačnici dovela do Knina i slamanja velikosrpske pobune u Hrvatskoj. Kroz četiri navedene operacije ostvaren je prodor u dubini oko 60 km i oslobođeno je oko 2300 km². Na dan Gospe Snježne taj se put dogodila jedna druga Oluja, no ipak zahvaljujući upravo dubokim tragovima snijega branitelji su stigli i podigli hrvatsku zastavu na Kninskoj tvrđavi.
Vojno-redarstvena operacija “Oluja”, započela je 4. kolovoza u pet sati, a službeno je završena 7. kolovoza u 17 sati, kad je u 84 sata operacije glavnina zadaća provedena. Na dijelovima bojišnice završne aktivnosti operacije trajale su do 9. kolovoza.
Oslobođeno je oko 11 000 km² okupiranog područja (18,4 posto ukupne površine Hrvatske). Oslobođeno je devet gradova i više općina i naselja, a Oluja je omogućila povratak oko 130 000 prognanika u oslobođena mjesta.
Tijekom Oluje poginulo je 239 branitelja, dvojica se vode kao nestali, dok je 1430 sudionika ranjeno. Njima u spomen, kao i svim sudionicima Oluje, u Kninu je podignut Spomenik Hrvatske pobjede “Oluja 95,” kao zahvala za žrtvu i darivanje za slobodu Hrvatske.
Hrvatske su snage u operaciji sudjelovale sa 138 800 branitelja, od kojih 116 900 iz Hrvatske vojske (HV), 14 500 iz MUP-a i 7400 iz Hrvatskog vijeća obrane (HVO). Uz pet gardijskih brigada, 1. HGZ, jednu gardijsku bojnu, sudjelovalo je još i 18 pričuvnih brigada i 25 domobranskih pukovnija HV-a te snage Specijalne policije MUP-a, kao i snage HVO-a. U potpori kopnenim snagama formirano je 13 topničkih i topničko-raketnih skupina.
Srpske pobunjeničke snage imale su pet korpusa, svi su poraženi, a među njima i jedan koji se predao. Raspolagale su sa 31 000 vojnika, oko 300 tenkova, 425 topova i minobacača, 170 oklopnih transportera i 230 protuzračnih sredstava. Na potezu Knin – Drniš − Benkovac imale su 17 vojnih objekata.
Po hrvatskim prognozama, srpske snage izgubile su preko 600 vojnika. Ratni plijen koji je zaplijenila Hrvatska: 4.112 komada pješačkog oružja, 159 ručnih bacača, 120 raznih minobacača, 98 topničkih oruđa (kalibra 76–152 mm), 6 višecjevnih lansera raketa 128 mm, 59 protuzrakoplovnih topova, 54 oklopna vozila, 22 inženjerijska stroja, 497 vojnih motornih vozila, 6 zrakoplova lovačko bombarderske avijacije i dr.
Hrvatske zračne snage bile su angažirane kroz četiri područja djelovanja: protuzračna obrana, zrakoplovna borbena potpora ZP-ima, izviđanja te prevoženje kopnenih snaga i ranjenih. U borbenim djelovanjima težište je bilo usmjereno na uništenje važnih neprijateljskih objekata i utvrda, a uz pilote MiG-ova važan su doprinos dale i letačke posade Mi-24. HRZ i PZO u Oluji je angažirao praktički sve kapacitete, odnosno 33 aviona i helikoptera, od toga 22 borbene namjene (17 aviona MiG-21, šest helikoptera Mi-24, od toga jedan za elektroničko izviđanje i djelovanje, devet helikoptera Mi-8MTV-1 i jedan An-2). U Oluji je izvedeno oko 250 borbenih letova, a letačke su posade helikopterima Mi-8MTV-1 prevezle 485 vojnika i ranjenika te oko 85 tona vojne opreme. HRM je Oluju proveo u povišenom stupnju borbene spremnosti, pripremljen za aktivnu pomorsku obranu s težištem na protubrodskoj, protupodmorničkoj i protuminskoj borbi
Specijalne postrojbe MUP-a uspjele su prvog dana uspostaviti nadzor nad svim ključnim točkama Velebita, a za cjelokupnu operaciju važan je njihov doprinos i u oslobađanju neprijateljskog komunikacijskog centra Ćelavac. Prilikom oslobađanja Malog Alana zatječu 24 dobro utvrđena bunkera, što jasno govori o zahtjevnosti ovladavanja tim prijevojem s kojeg se pruža pogled prema Dalmaciji i Lici. Slobodu su donijele i u Lovinac, Gračac i Sveti Rok, kao i u druga mjesta na području svojeg djelovanja. Oslobođen je i Donji Lapac te Dobroselo, kao i područja do državne granice s BiH. Djelujući između dva ZP-a, splitskog i gospićkog, u završnici djelovanja spojile su se s njihovim snagama u Otriću i na Udbini, čime su konačno i sišli s čuka Velebita. U zahtjevnim uvjetima ratovanja na Velebitu još su jednom potvrdile status iznimno uvježbanih i spremnih snaga, a u Oluji su prešle više od 150 km u pobjedničkom hodu s Velebita do Like.
Svakako treba naglasiti i jednu bitnu činjenicu, a to je da su noć uoči oslobađanja Knina tzv. Glavni štab Srpske vojske Krajine (SVK) napuštali Knin i sklanjaju se u Srb, a Vrhovni savjet obrane tzv. Republike Srpske Krajine odlučio je evakuirati stanovništvo iz Knina, Benkovca, Obrovca, Drniša i Gračaca. Plan evakuacije bio je tjednima ranije organiziran i uvježbavan. Dakle, Srbi su proveli plansku evakuaciju sveg za borbu nesposobnog stanovništva u skladu s ranije izrađenim i uvježbavanim planovima. Povratak evakuiranih civila i pripadnika vojnih snaga bio je vrlo postupan, a mnogi se nisu ni vratili u Hrvatsku. Vodstvo Republike Srbije do danas ponavlja naraciju o protjeranom stanovništvu RSK posve zanemarujući okolnost da su vlasti te paradržave same organizirale, uvježbale i provele evakuaciju; također se zanemaruje okolnost da su se etnički Srbi kasnijih godina mogli vratiti na to područje.
Predvodnik operacije oslobađanja Knina bilo je Zborno područje Split, koje je bilo odgovorno za dvije bojišnice. Prva, za napadna djelovanja, prostirala se u duljini od 200 km od Velebita do Grahova. Drugu, upola manju, od Grahova do Kupreških vrata, činile su snage za obranu, a bila je svojevrsni osigurač napadnim djelovanjima kroz skretanje pozornosti s napadnog smjera i vezivanje snaga za sebe.
Glavni cilj postrojbi Zbornog područja Gospić bio je izlazak na državnu granicu s BiH i spajanje s 5. korpusom Armije BiH (5. K A BiH) kod Tržačkih Raštela, što je i ostvareno. ” Gospodine generale, dobrodošli. Čekali smo vas dugo, ali napokon smo se sreli!” rekao je tada zapovjednik 5. korpusa Armije BiH Atif Dudaković u pozdravnom obraćanju zapovjedniku 1. gbr Marijanu Marekoviću. Prethodno je oslobođena Lička Jesenica, Ljubovo i druga lička mjesta na smjerovima napada, dok su se specijalne snage MUP-a spustile s Velebita i oslobodile Lovinac i Gračac. U prodoru hrvatskih snaga oslobođena je i Rakovica, Drežnik Grad, Vaganac, Plitvički Ljeskovac te Vrhovine i Bunić, a potom i Korenica, Udbina, Donji i Gornji Lapac
Snage Zbornog područja Karlovac provodile su napadna djelovanja na područjima Karlovca, Ogulina i na Kordunu, pri čemu je važno postignuće bilo oslobađanje Slunja i njegova vojnog poligona. Oslobođen je i Plaški, Vojnić, Vrginmost. Posebnost je tog ZP-a u Oluji provedba forsiranja rijeka, ponajprije Mrežnice, dok je na Korani uspostavljen mostobran.
Glavni cilj snaga ZP-a Zagreb bilo je oslobađanje Banovine i izbijanje na državnu granicu. Neprijatelj je u početku pružao znatan otpor. Uvedene su stoga dodatne svježe snage, a novim zapovjednikom imenovan je general-pukovnik Petar Stipetić. Taj detalj ukazuje na to kako je Oluja bila vrlo složena operacija i izazov za mladu Hrvatsku vojsku, no pravodobno su poduzimane mjere kako bi u konačnici sva okupirana hrvatska područja bila oslobođena. Tako je oslobođena Petrinja, Glina i druga mjesta Banovine te Dvor na Uni, dok se 2. gbr spojila sa snagama 5. K A BiH kod Donjeg Žirovca.
Zadaća ZP-a Bjelovar bilo je sudjelovanje u oslobađanju Banovine. Nakon forsiranja rijeke Save kod Jasenovca oslobođena su prva sela te Hrvatska Dubica, a potom i Hrvatska Kostajnica. Posebnost djelovanja tog ZP-a u operaciji prodor je u dubini od 43 km iznimno zahtjevnog područja Banovine i uz rijeku Unu.
Hrvatski narod posebno pamti predaju tzv. kordunskog 21. korpusa Vojske Republike Srpske Krajine (21. K VRSK). Predao se petog dana operacije, nakon što se našao u okruženju hrvatskih snaga na širem području Topuskog. Predaja cijelog korpusa završna je točka pobjede hrvatskih snaga i poraza pobunjeničkih formacija. To je ujedno druga predaja neprijateljskih snaga u Domovinskom ratu. Prva je bila u Bljesku, kad se tzv. 51. pakračka pješačka brigada SVK predala 4. svibnja 1995. kod Pakraca zapovjedniku hrvatske policije Nikoli Ivkancu.
Osim u Knin, sloboda je stigla i u Kijevo, Vrliku, Drniš, Oklaj te Smilčić, Zemunik Gornji, Biljane Gornje i Donje, Škabrnju, Nadin, Karin, Kistanje i Benkovac, Obrovac, Muškovce i Kaštel Žegarski, nakon čega su snage ZP-a Split izbile na rijeku Unu.
Edvard Baltić, Mario Bilać i Jasmin Hadžić, izvidnici Zapovjedne satnije Puma, prvi su 5. kolovoza na Kninskoj tvrđavi skinuli srpsku i ponosno razvili 20-metarsku hrvatsku zastavu. Hrvatsku zastavu jednakih dimenzija ubrzo su na Kninsku tvrđavu postavili i pripadnici 4. gbr
Oslobađanje Knina prijelomni je trenutak Oluje. Poraz pobunjeničkih snaga iz Knina se nezaustavljivo prelijevao na cijelu bojišnicu te je snažan prodor hrvatskih snaga izazvao svojevrstan domino-efekt u kojem su pobunjeničke snage doživljavale poraz za porazom.
Da je Hrvatska konačno zaživjela u Kninu, na simboličan je način potvrdio i dolazak predsjednika Franje Tuđmana 6. kolovoza u taj grad. Poljubivši hrvatsku zastavu, čestitao je braniteljima na oslobađanju Knina i pobjedi koja je donijela slobodu hrvatskom narodu. ” Zastava ovdje znači dovršenje djela uspostave slobodne i nezavisne Hrvatske i njezinog teritorijalnog integriteta“
Gospodine Predsjedniče, zadatak je izvršen! (Ministar Gojko Šušak u prijavku predsjedniku Tuđmanu nakon oslobađanja Knina)
U VRO Oluja sudjelovale su postrojbe :
Gardijske postrojbe: 1., 2., 4., 7. i 9. gardijska brigada (gbr), 1. hrvatski gardijski zdrug (1. HGZ), 81. gardijska bojna (gb). Topničke i topničko-raketne postrojbe: 16. topničko-raketna brigada (trbr), 6., 10., 12., 14. i 18. topnički divizijun, 8. haubičko-topnički divizijun, 20. haubički divizijun, dio Mješovitog topničkog divizijuna 5. gbr. Protuoklopne postrojbe: 15. protuoklopna topničko-raketna brigada (POtrbr), 5., 7., 9., 11. i 13. protuoklopni topničko-raketni divizijun (potrd). Hrvatsko ratno zrakoplovstvo i protuzračna obrana (HRZ i PZO) sa snagama 91. i 95. zrakoplovne baze (zb), Borbenom skupinom Zrakoplovnog vojnog učilišta iz Zemunika. Postrojbe protuzračne obrane: 202., 203. i 204. topničko-raketna brigada. Vojna policija: 67., 69., 70., 71. i 72. bojna. Inženjerijske postrojbe: bojna 33. inženjerijske brigade, 31., 33., 34. i 40. bojna, 36. inženjerijsko-pontonirska bojna, 1. riječni zdrug Sisak. Logističke baze: 303., 304., 305., 306., 307. i 312. Izvidničko-diverzantske satnije (IDS): 265. IDS GS HV-a, 275. satnija za elektroničko djelovanje GS HV-a (275. satnija za ED). Satnije veze: 252., 253., 254. i 265. Postrojbe atomsko-biološko-kemijske obrane (ABKO): 502. mješovita satnija i 505. mehanizirana satnija. Gardijsko središte za specijalističku izobrazbu dočasnika “Pukovnik Damir Tomljanović Gavran”. Hrvatska ratna mornarica s odredom brodova za prevoženje morem. Polaznici i ključno osoblje tečaja za izvidnike Kozarica kod Pakoštana. Pričuvne brigade HV-a: 57., 99., 101., 102., 103., 104., 111., 112., 113., 119., 128., 144., 145., 148., 149., 150., 151. i 153. Domobranske pukovnije HV-a: 1., 6., 7., 8., 12., 14., 15., 17., 20., 24., 52., 110., 118., 121., 125., 126., 128., 133., 134., 137., 138., 140., 142., 143. i 154. Dijelovi Hrvatske ratne mornarice (za prijevoz snaga). Snage ZP-a Osijek i Južnog bojišta u potpori operacije kroz upornu obranu. Ostale snage HV-a u provedbi i potpori operacije. MUP: skupne snage specijalnih jedinica policije: Policijska uprava (PU) varaždinska, PU splitsko-dalmatinska, PU zadarsko-kninska, PU osječko-baranjska, PU šibenska, PU karlovačka, PU bjelovarsko-bilogorska, PU dubrovačko-neretvanska, PU vukovarsko-srijemska, PU sisačko-moslavačka, PU ličko-senjska, PU zagrebačka, PU primorsko-goranska, PU krapinsko-zagorska, PU istarska, ATJ Lučko, Policijska ispostava Lovinac. HVO: 1., 2. i 3. gbr, 60. gardijska bojna Ludvig Pavlović, 22. diverzantski odred, TG-1, TG-2, TG-3, 10. topničko-raketni puk, snage ZP-a Tomislavgrad, postrojbe Specijalne policije iz HR Herceg-Bosne, ostale snage HVO-a u provedbi i potpori operacije
Izvor : Hrvatski vojnik
