Danas je Domovinski pokret imao konferenciju za medije na temu nepravednog mirovinskog sustava, o čemu je prije par dana u Hrvatskom saboru progovorio i saborski zastupnik Stipo Mlinarić Ćipe, no s obzirom na veliki broj upita od strane Vukovaraca, Domovinksi pokret odlučio je aktualizirati ovu temu i na lokalnoj razini.
Na svojoj FB stranici, Ivana Mujkić napisala je, te obrazložila ovu osjetljivu temu , a mi ju prenosimo u cijelosti .
Naime, 91. godine nakon pada Vukovara tisuće Vukovaraca bili su prisiljeni napustiti svoje domove, a samim time i svoja radna mjesta. Nisu to učinili svojevoljno i nitko od njih u tom trenutku nije htio postati prognanik bez posla, ali zbog okolnosti nisu imali izbora. Za godine provedene u progonstvu, odnosno do povratka u Vukovar svakom od tih ljudi se prilikom izračuna osnovice za mirovinu za te godine u obzir uzima minimalna plaća u RH za taj period.
S druge pak strane dio ljudi je ostao živjeti u okupiranom Vukovaru, neki od njih su bili zaposleni neki nisu. No zakonom o konvalidaciji iz 1997. godine dobili su priliku konvalidirati svoj radni staž temeljem potvrde da su ovdje radili, iako za taj period nitko od njih nije uplaćivao doprinose u hrvatski mirovinski fond pa sukladno tome vrlo je upitna vjerodostojnost dokumentacije kojom se to dokazivalo.
Njima se pak za te godine odnosno od 91. do mirne reintegracije kao osnovica za obračun mirovine uzima prosječna plaća u RH za te godine. Kako bi ostvarili to pravo dovoljno je uz dva svjedoka potpisati jednu izjavu na kojoj pod materijalnom i kaznenom odgovornošću izjavljuju da nisu sudjelovali u paravojnim formacijama.
Naime, u tom periodu razlika između minimalne i prosječne plaće iznosila je oko 30%. Prilikom odlaska u mirovinu, nakon obračuna ispostavlja se da Vukovarci koji su bili protjerani iz svojih domova za te godine imaju 30% niži bod za obračun mirovine od onih koji su ostali živjeti u okupiranom Vukovaru. U današnje vrijeme kada cijene nezaustavljivo rastu, a posebice kada se uzme u obzir da su mirovine u RH poprilično niske, taj iznos je itekako značajan.
Na primjeru Vukovara to možemo najkraće sažeti na primjeru dva Borovska radnika koji su zajedno radili na istom stroju, od kojih je jedan protjeran iz svog doma i sa svog radnog mjesta dok je drugi ostao ovdje raditi. Ovom prvom koji je bio prisiljen napustiti svoj posao, RH prilikom obračuna mirovine u obzir uzima minimalnu plaću za te godine, a ovom drugom koji je ostao u Vukovaru, za te godine obračunava se prosječna plaća. Dakle ovaj prvi koji je protjeran iz svog doma danas ima znatno nižu mirovinu od ovog koji je ostao u Vukovaru. Gdje je tu pravda i zašto su ti ljudi zakinuti?
Sve ovo o čemu govorimo nije problem koji je nastao jučer, nego je dio paketa brojnih političkih ustupaka i trgovine koja u našoj vlasti postoji već godinama. Iako se mirovinski staž mogao konvalidirati do 1999. godine nakon čega je ta mogućnost ukinuta, 2008. godine odnosno gotovo 10 godina kasnije ta mogućnost se ponovno otvara i sada još uvijek traje. Dakle, 20-ak godina nakon mirne reintegracije možete doći s jednim papirom odnosno potvrdom da ste od 91-97. radili u Vukovaru, potpisati izjavu da niste bili dio paravojnih postrojbi i RH će vam priznati 6 godina radnog staža i za te godine prilikom obračuna mirovine u obzir uzeti prosječnu plaću.
Cilj ove konferencije a i svih budućih aktivnosti koje ćemo poduzimati po ovom pitanju nije smanjivanje nečijih prava, nego baš suprotno, podizanje prava onima koji su nepravedno zakinuti. Naši saborski zastupnici aktualizirat će ovo pitanje u saboru i nadamo se da će naići na podršku jer se ovdje radi o čistoj logici i minimumu poštovanja koji su zaslužili ljudi koji su bili protjerani iz svojih domova i sa svojih radnih mjesta.
Izvorna autorica/Foto : Ivana Mujkić/FB
